17. kolovoza 2014., s početkom u 12 sati u "staroj školi" u Sv. Filipu i Jakovu za goste-prijatelje iz Mađarske (Mohač) u sklopu potpisivanja Povelje o suradnji dviju lokalnih samouprava Kazališna družina KUNTRATA odigrala je predstavu "PRIPOVID". Predstavi su nazočili gradonačelnik Mohača sa suprugom i članovima njihovog kulturno-umjetničkog društva, te načelnik Općine Sv. Filip i Jakov sa suradnicima i općinskim vjećnicima.
AMATERSKA KAZALIŠNA DRUŽINA KUNTRATA Sv. FILIP i JAKOV
PRIPOVID
Redatelj: DAVOR MOJAŠ / Pomoćnik redatelja i umjetnička suradnja : MIRKO ĐINĐIĆ
Scenografija: KUN(S)TRATA / Kostimografija: RADIONICA BAUL
Rekvizita: HERBARIJ TAME / Tonska montaža: VIKTOR LENERT
Oblikovanje svjetla i tona: MIRKO ĐINĐIĆ / Šminka: IVANA MILAT
Ostalo: KOLEKTIV
Igraju: HELENA MIKAS, DAMIRA MIKECIN, LJUBICA ĐINĐIĆ, BOŽENA EŠKINJA, IVANA MILAT
Naratorica: NIKE NAGY
U predstavi se čuju stihovi Jakše Fiamenga iz zbirke pjesama Hypnosovo ulje (izabrane pjesme 1966.-2012., Split, 2013. ) i zbirke Ljestve Jakovljeve (Zagreb, 2012.). Pripovid slijedom scenskih slika i prizora uz nostalgičan i elegičan zov plavetnila
teatralizira trag podneblja i vječnu uzajamnu vezu ljudi s morem. Pripovid je otvoreni album prizora koji pokušavaju prepoznati povod, ne slučajno odabranim slikama iz spomenara u kojem su zepletene sudbine, pohranjeni uzdasi i ostavljana nada. Nijemi ples sjena uz tinjajuće plamićke svijeća. Okus soli i šum borova na vjetru. Jugo koje puše usudnim najavama. Njih koje čekaju, mole, pate, žude, pamte, opraštaju, vole i ljube.
U predvečerje s neba nestaje
nebo i premješta se u ljude, otvara
knjigu drugih očiju dodirujući nas
manjim morima; a ja, pazeći da se
ne porežem na tajni onaj rub gdje se
dan i noć dopadaju jedno drugome,
kažem: svjetlost što je bila ocean
uselila se u našu kuću, obukla
zidove u plavoplavo, zagrijala nam
obraze, obavila nas molitvama; taj
kvas u nama raste; međutim,
u predvečerje se i more smanjuje
ali se povećava ono nepoznato
u njemu; Ja sam u svemu tomu samo
splav što ide po novu svjetlost,
kao kakav vodonoša koji traži oazu
u neprozirnom ogledalu neba.
Jakša Fiamengo
PRIPOVID
Redatelj: DAVOR MOJAŠ / Pomoćnik redatelja i umjetnička suradnja : MIRKO ĐINĐIĆ
Scenografija: KUN(S)TRATA / Kostimografija: RADIONICA BAUL
Rekvizita: HERBARIJ TAME / Tonska montaža: VIKTOR LENERT
Oblikovanje svjetla i tona: MIRKO ĐINĐIĆ / Šminka: IVANA MILAT
Ostalo: KOLEKTIV
Igraju: HELENA MIKAS, DAMIRA MIKECIN, LJUBICA ĐINĐIĆ, BOŽENA EŠKINJA, IVANA MILAT
Naratorica: NIKE NAGY
U predstavi se čuju stihovi Jakše Fiamenga iz zbirke pjesama Hypnosovo ulje (izabrane pjesme 1966.-2012., Split, 2013. ) i zbirke Ljestve Jakovljeve (Zagreb, 2012.). Pripovid slijedom scenskih slika i prizora uz nostalgičan i elegičan zov plavetnila
teatralizira trag podneblja i vječnu uzajamnu vezu ljudi s morem. Pripovid je otvoreni album prizora koji pokušavaju prepoznati povod, ne slučajno odabranim slikama iz spomenara u kojem su zepletene sudbine, pohranjeni uzdasi i ostavljana nada. Nijemi ples sjena uz tinjajuće plamićke svijeća. Okus soli i šum borova na vjetru. Jugo koje puše usudnim najavama. Njih koje čekaju, mole, pate, žude, pamte, opraštaju, vole i ljube.
U predvečerje s neba nestaje
nebo i premješta se u ljude, otvara
knjigu drugih očiju dodirujući nas
manjim morima; a ja, pazeći da se
ne porežem na tajni onaj rub gdje se
dan i noć dopadaju jedno drugome,
kažem: svjetlost što je bila ocean
uselila se u našu kuću, obukla
zidove u plavoplavo, zagrijala nam
obraze, obavila nas molitvama; taj
kvas u nama raste; međutim,
u predvečerje se i more smanjuje
ali se povećava ono nepoznato
u njemu; Ja sam u svemu tomu samo
splav što ide po novu svjetlost,
kao kakav vodonoša koji traži oazu
u neprozirnom ogledalu neba.
Jakša Fiamengo